dr. sc. Slavica Žeger- Posted on
Često naletim na objave “stručnjaka“ koji imaju razne ideje o tome što je posao zdjeličnog dna u trudnoći, tokom poroda i u postpartumu. Nastavak čitanja preko prvih 10 rečenica najčešće mi otkriva nedostatak znanja o mikroanatomiji zdjelice pa sukladno tome Kegel postaje najveći neprijatelj ili po potrebi najbolji prijatelj trudnica, ovisno o narativu.
U postovima koje smo već pisali prije (u Panda tražilici možete naći sve tekstove napisane na tu tematiku) objašnjena je relacija zdjeličnog dna u spazmu i kako do njega dolazi, koji tip žena je skloniji tome i koji okolišni čimbenici mogu tom stanju doprinijeti.
Zašto mi takvi tekstovi dižu tlak? Isključivo iz činjenice banaliziranja same trudnoće i poroda, te promatranja procesa isključivo mehanički, beba (B) mora napustiti tijelo rodilje (A) čim prije. Bez razumijevanja psiho-neuro-emotivno-muskularne perspektive trudnoće i poroda.
Na dilataciju cerviksa negativno utječe ako je žena prestrašena, ponižena, posramljena ili ljuta. Fiziološki odgovor na osjećaj prijetnje i nesigurnosti u porodu izrazito je štetan jer djelovanje oksitocina preuzima koktel adrenalina i kortizola. Stanje opuštenosti usta i čeljusti izravno je povezano sa sposobnošću vrata maternice, vagine i anusa da se potpuno otvore/opuste! Sigurno znate i da kad ste ljuti stisnete čeljust, samim time i nesvjesno stisnete zdjelično dno. Iako ni vagina ni cerviks nisu sfinkteri puborektalna grana kompleksa levator ani djeluje kao sfinkter. Zato za zaista pozitivno iskustvo rađanja nije dovoljno mehanički biti fiksiran na kvanititu, odnosno na centimetre i i vrijeme, nego na faktore koji utječu na vaginalno-perinealnu distenziju u porodu. Prije svega je to endokrini dio koji se odnosi na pozitivnu povratnu informaciju hipofize koja pomoću djelovanja oksitocina omogućava izgon fetusa. Ovu povratnu vezu remete česta manipulacija genitalija (vaginalni pregledi u porodu), stalni posjeti osoblja, epiziotomija.
S muskularnog stajališta imamo kao glavnog aktera mišić levator ani koji djeluje po mehanizmu intrinzičnog peristaltičkog izbacivanja. Ovo djelovanje je također inhibirano ležećim položajem u kojem točka potiska pogađa stidnu kost. U porodu djeluju i propulzivne sile što znači da praksa vođenog tiskanja na zahtjev kod pune dilatacije nema smisla, dapače višestruko povećava stres i majke i bebe, te dovodi do oštećenja mekih tkiva.
Svaka faza poroda na zdjeličnom nivou za bebu znači da ovisi o djelovanju mišića koji pogoduju unutarnjoj pokretljivosti majčine zdjelice te rotaciji, fleksiji i ekstenziji glave fetusa. Zdjelično dno čine tri mišićna sloja. Unutarni kojeg čine mišići levator ani (zdjelična dijafragma) i puborektalis. Posao levator anija tokom poroda nije samo da se jednostavno opusti i propusti bebu, već da se kontrahira u sekvencama kako bi omogućio bebinu unutarnju rotaciju, fleksiju i na kraju izgon. Kompetencije puborektalnog mišića su sprečavanje malprezentacija na način da omogući unutarnju rotaciju glavice, prevencija distocije ramena tako da omogući rotaciju ramena te služi i da podigne bebinu glavivu tokom izgona kao prevencija razderotina anusa i perineuma. Puborectalis se ponaša kao sfinkter, što znači da se neće otvoriti/opustiti pod prisilom, niti na zahtjev – odnosno, visoko je osjetljiv na okolinu! Vanjski perinealni sloj važan je jer u trenutku kad bebina glava dođe u kontakt s bulbokavernoznim mišićem nagon za tiskanjem postaje nekontroliran. Istezanje segmenta izaziva bulbokavernozni refleks koji djeluje na način da se oslobodi oksitocin i adrenalin koji pomažu izgon bebe.
Da sumiramo….što radi zdjelično dno u porodu:
1. Levator ani flektira i rotira bebinu glavu i ramena, te podiže glavu bebe da ne ozlijedi anus,
2. Transverzalni perinealni mišić izvodi retrakciju mekih tkiva vaginalnog zida i cerviksa što ima funkciju micanja s puta dok beba silazi,
3. Njegov rad u porodu ovisi direktno o AUTONOMNOM, ENDOKRINOM i LIMBIČKOM SUSTAVU!
Kad porod promatramo isključivo kao izolirani mehanički događaj u kojem B mora čim prije napustiti tijelo A onda se zapilimo za triviju tipa Kegel or not to Kegel. Veza između tijela, uma i stresora je evidentna i neraskidiva. Pravi pomaci se mogu ostvariti osnaživanjem žena, povećavanjem sposobnosti žena da se nose sa stresom, da porod bude obiteljski događaj i da okruženje u kojem se odvija za ženu bude ugodno, da udaljimo neprimjeren rječnik iz rađaonica, te da medicinski djelatnici djeluju sa više empatije i poštovanja prema centru procesa rađanja, ženi. Samim time imati ćemo manje anegdota o prejakim mišićima koji ne mogu rađati, bivših sportašica koje tvrde da im je zdjelično dno prejako za rađanje i onih koji samoprozvano imaju premale zdjelice za rađanje.
ZDJELIČNO DNO ZA RAĐANJE VIŠE OD SVEGA TREBA SIGURNO OKRUŽENJE BEZ STRAHA!
Kako me se ne bi izvuklo iz konteksta moram napomenuti i da Kegel zaista nije problem iz čistog razloga jer 99% žena s kojima sa radila uopće ne može napraviti pravilnu kontrakciju jer ima manjak periferne kontrole, tako da ono što nazivaju Kegel u biti je kontrakcija dijela gluteusa. Isto tako iz iskustva mogu reći da je za trudnice najtraumatičniji događaj prelazak od primarnog ginekologa koji je vodio trudnoću na preglede u bolničku ambulantu. Znači od osobe u koje imaju potpuno povjerenje do osoba u ambulanti koje ne poznaju. Mislim da ovo dovoljno zaokružuje ono što sam gore u tekstu pokušala objasniti.
