ZDJELIČNO DNO U (DIS)FUNKCIJI – URINARNA INKONTINENCIJA

Urinarna inkontinencija je po definiciji svaki NEVOLJNI gubitak mokraće, što znači da osim ako se baš niste namjerno htjele popiškiti dok dižete bebu ili kišete, ne možete to stanje nazivati normalnim. Pišem ovo jer u zadnje vrijeme u praksi vidim dosta žena koje se jako trude to stanje normalizirati, te članaka na bespućima interneta koje pišu kvazi stručnjaci šaljući krive poruke vezane za brigu o zdjeličnom dnu u trudnoći i u neposrednom postpartumu. Objasniti ću mehanizam nastanka i rizične faktore pa tko može neka čuje i djeluje!

Svaki dio sustava zdjeličnog dna pridonosi njegovoj ispravnoj funkciji. Žensko zdjelično dno s normalnom funkcijom ponaša se kao uravnotežen, međusobno povezan sustav koji se sastoji od mišića, vezivnog tkiva i živčanih komponenti, pri čemu je vezivno tkivo najosjetljivije na oštećenja. Anatomija zdjelice sastoji se od kosti, mišića, ligamenata i organa koji doprinose normalnoj funkciji dna zdjelice. Ligamenti, mišići i fascije čine mišićno-elastični sustav koji daje oblik i funkciju organima zdjeličnog dna. Vezivno tkivo je generički izraz koji se općenito primjenjuje na tkiva koja sadrže kolagen, proteoglikane i elastin. Fascija je fibromuskularno tkivo koje suspendira ili jača organe, ili ih povezuje s mišićima. Fascija se sastoji od glatkih mišića, kolagena, elastina, živaca i krvnih žila i može činiti dio stjenke rodnice. Fascija je glavna strukturna komponenta vagine. Organi zdjelice su mokraćni mjehur, vagina i rektum. Niti jedan od njih nema svojstveni oblik ili snagu. Dok je uloga fascije ojačati i poduprijeti organe, uloga ligamenata je da suspendiraju organe i djeluju kao sidrišne točke za mišiće. Mišićne sile istežu organe kako bi pridonijele njihovom obliku i snazi. Zdjelični organi, uretra, vagina i rektum, nemaju svojstveni oblik, strukturu ili snagu, već njihova struktura i snaga nastaju sinergijskim djelovanjem ligamenata, fascije i mišića. Dakle, normalna funkcija ovih organa zdjelice izravno ovisi o cjelovitosti strukture dna zdjelice!

Iz istog razloga holistički pristup rehabilitaciji bazira se na potrebi za jačanjem svih dijelova sustava koji doprinose inkontinenciji: MIŠIĆA, VEZIVNOG TKIVA i NEUROMIŠIĆNOG PRIJENOSA koji sinergijski djeluju kao DINAMIČKI sustav. Vaginalni zid i mjehur su podržani ligamentima i fascijom koji se drže za kosti zdjelice, što znači da pretjeranom primjenom sile može biti narušen njihov strukturalni integritet (npr. kod vaginalnog poroda ili dugotrajnim podizanjem teških tereta).

Mokraćni mjehur koji je u normalnoj funkciji ima dva stabilna stanja: zatvoreno (kontinencija) i otvoreno (mokrenje). Ova stanja se smatraju stabilnima jer su rezultat ravnoteže sila unutar dna zdjelice. Tri mišićne sile međusobno djeluju tijekom zatvaranja i dvije mišićne sile međusobno djeluju tijekom otvaranja. Ako je učinkovitost ili ravnoteža tih mišićnih sila poremećena oštećenjem njihovih ligamentnih sidrišnih točaka disfunkcija može rezultirati zatvaranjem (inkontinencijom) ili otvaranjem (nenormalnim pražnjenjem).

RIZIČNI FAKTORI ZA NASTANAK INKONTINENCIJE

1. DOB (dob majke u prvoj trudnoći u direktnoj je korelaciji s disfunkcijama zdjeličnog dna, što treba imati na pameti s obzirom da se odlučujemo na rađanje sve kasnije! Da ne mislite da obeshrabrujem, to se odnosi čisto biološki na strukturne kapacitete tkiva),
2. POVEĆANA TJELESNA TEŽINA I/ILI PRETILOST KOD TRUDNICA (pogotovo je značajan kombinirani učinak vaginalnog poroda i pretilosti, te žene sa BMI preko 30),
3. RIZICI POVEZANI S BIOMEHANIKOM ZDJELIČNOG DNA (zdjelično dno, koje se sastoji od mišića i fascije, mora izdržati opterećenje cijelog gornjeg dijela tijela. Normalno opterećenje koje djeluje na dno zdjelice u stajanju iznosi 37 N. Vrijednost se penje na 140 N tijekom kašljanja i oko 90 N tijekom uobičajenih dnevnih aktivnosti. Druga faza poroda posebno je važna jer traje u prosjeku oko 90 min s kontrakcijama maternice. Procjena je da kontrakcije koje traju oko 1 min, te se pojavljuju svake 3, razvijaju opterećenje od 54 N koje se tijekom izgona povećava na 120 N. U slučajevima kada se u porodu koristi forceps ili vakum procjena je da sile prelaze 200 N),
4. PORODNA TEŽINA BEBE I OPSEG GLAVE (rizik od ozljede m. levator ani u porodu se udvostručuje kada je opseg glave ≥35 cm, a povećava se za gotovo 3,5 puta sa opsegom glave ≥35,5 cm. Također, sve bebe teže od 3kg značajno povećavaju razvoj stres urinarne inkontinencije nakon poroda),
5. PROMJENE U EKSTRACELULARNOM MATRIKSU ENDOPELVIČNE FASCIJE U TOKU TRUDNOĆE (endopelvična fascija je sastavljena od kolagena i elastina. Trudnoća izaziva promjene u svojstvima stjenke rodnice u smislu povećane rastezljivosti i smanjene krutosti).

PREVENCIJA!

Prije same trudnoće možete prestati pušiti, redovito vježbati, naučiti kako pravilo izvesti Kegela i uspostaviti kontrolu nad vlastitom periferijom. Ukoliko je trudnoća ostvarena nakon 35 godine života povesti računa o potencijalnoj potrebi suplementacijske podrške tkivima. Također je uputno smanjenje prekomjerne tjelesne težine, kako bi gornja granica za vrijeme trudnoće i dalje bila optimalna.

Tijekom trudnoće raditi na optimizaciji prehrane u smislu prevencije zatvora koji stvara velike sile u zdjeličnom području, prestanak pušenja, smanjenje konzumacije kofeina, održavati primjerenu razinu tjelesne aktivnosti s naglaskom na trening mjehura i mišiće zdjeličnog dna, voditi računa o sporoj progresiji dobivanja na tjelesnoj težini, te možete provoditi masažu perineuma.

U toku samog poroda paziti na prolongirano trajanje druge faze poroda. Žene koji su rizične također bi trebale razmisliti o odluci da ne koriste epiduralnu u porodu, te da se po svaku cijenu izbjegne pucanje oko sfinktera i izvođenje epiziotomije. Sve to nas vodi do optimalne porodne pozicije gdje je manja vjerojatnost od inkontinencije u slučajevima rađanja četveronoške ili stojeći jer surađujemo sa silom težom a ne guramo protiv nje. Pomaže i zaštita perineuma od strane medicinskog osoblja primjenom topline. U slučaju medicinske indikacije u smislu porodne težine bebe i cirkumferencije glave, pogotovo kod žena sa obiteljskom anamnezom porodnih ozljeda mekih tkiva, preporuka je restrikcija vaginalnog poroda tj. carski rez.

U postpartumu je potrebno na vrijeme krenuti (ishodi su mnogo bolji unutar godine dana) sa trenigom mišića zdjeličnog dna, bilo da se on provodi konzervativno ili elektrostimulacijom. Pomaže i redukcija tjelesne težine i briga o redovitoj probavi.

Zaključno, disfunkcije dna zdjelice velikim dijelom su uzrokovane oštećenjima vezivnog tkiva u suspenzornim ligamentima dna zdjelice, što znači da obnova strukture dovodi do obnove funkcije. Svi koji i dalje misle da je za zdjelično dno u trudnoći moderne žene koja sjedeći provodi većinu svog dana dovoljno vrtlarenje i skakanje po pilates lopti 9 mjeseci uz glađenje trbuha, sa guranjem trenda da su vježbe za očuvanje zdjeličnog dna u trudnoći nepotrebne, a vježbanje u trudnoći glupo i opasno pozivam na jedan sat rehabilitacije nakon poroda u Pandi da se uvjere koliko je proces mučan, frustrirajući i koliko su žene koje od tih stanja pate strašno njima pogođene na svim razinama života. Zato ako znate da imate predispozicije za razvoj inkontinencije uložite truda i vremena tokom trudnoće u prevenciju. Disfunkcije takvog tipa nisu nešto što si želite dok ste na vrhu reproduktivne krivulje vlastitih života.

Preuzmite odgovornost za svoje zdravlje!